La solita strada, bianca come il sale

Luigi Tenco – Ciao amore ciao

Stambena gradnja u priobalju. Mediteransko sunce i vjetar. Bjelina kamena i soli.

Problem: stambena zgrada u malom mjestu u kojem uglavnom svi žive u kući. Ideja korte dvorišta istarske seoske kuće, koje je okruženo zidom i iz koga se ulazi ili u kuću kojoj se stanuje ili u gospodarski objekt najčešće postavljen da formira „L“ sa glavnom građevinom. Drugi element bile su stepenice / škale kojima Bale, ali i druga istarska mjesta obiluju. Škale predstavljaju prostor društvene interakcije, prostor zajedništva par-exellence. Spajanjem te dvije ideje postavljena je tipologija korte na kat – u sve se stanove ulazi preko otvorenih škala – svojevrsne vertikalne ulice, a u stanove se ulazi preko korte – velike terase/lođe na koju ekspandira unutarnji prostor dnevnog boravka i blagovanja, proširujući za toplih dana osnovni prostor stana. Višestambeni kompleks u Balama, kraj Pule, promišljan je na način da živi u skladu s kontekstom, s načinom života i tradicijom. Također, urbanitet kojeg Bale posjeduju još od svojih srednjevjekovnih osnova, a koji se uslijed nove gradnje po obodu srednjevjekovne jezgre počeo gubiti, nastojao se zadržati u promišljanju tih novih zgrada kao urbanom ansamblu, a ne pojedinačnim kućama.

Čvrsti i jasni volumeni novih dviju zgrada postavljeni su tako da zajedno sa starom romaničkom crkvicom «Concettom» formiraju mikro-urbanizam sa vlastitom malom pjacetom između ta tri volumena. Oštro mediteransko sunce ne treba boje. Različita zaglađenost, odnosno grubost žbuke i vrlo plitka plastika fasade, uz sunce stvaraju sasvim dovoljno dinamike na bijelim volumenima. Poput Maljevićevog «Bijelog kvadrata» koji je vidljiv samo kroz svoju «sjenu». Sjena je kraljica boja - kaže Derek Jarman u knjizi Chroma.